Dušan Pajović piše o klerikalizaciji Crne Gore od strane Srpske pravoslavne crkve i strahu od zabrane abortusa, koji je pojačan zbog nedavne izjave mitropolita Joanikija Mićovića

Dostavljeni mitropolit Joanikije nije baš šokirao javnost sa još jednom od svojih skandaloznih izjava. Rečenicom koja je sasvim u njegovom duhu, ovog puta se obrušio na standardne neprijatelje crkve – žene i druge osobe sa matericom. Joanikije Mićović je podržao prijedlog SAD-a da se zabrani jedno od ključnih ljudskih prava u toj zemlji, te kazao kako je “poništavanje prava na abortus glas ljudskog razuma i savjesti”.

Očigledno pitanje koje se postavlja je gdje mitropolit nađe vremena da priča o abortusu, pored toliko pedofilije u svojoj crkvi? Valjda treba da se obračunava sa Pahomijem i Kačavendom? A ne, pa nisu oni… pripadnici neke ugružene kategorije pa da ih treba napadati. Neću eksplicitno reći zbog čega ovi popovi žele da se rađa više djece. Pustiću to vama da zaključite.

Amfilohije je za abortus pričao da je to „čovjekoubistvo i bogoubistvo“. S druge strane, Ristu Radoviću Srebrenica i Dubrovnik, to nisu bili. Osvještavao je topove i tenkove upravo kao da oni promovišu nasilno rađanje, a ne nasilnu smrt. Govorio je da žene svake godine pobiju u svojim utrobama više djece nego što su ikad pobili, njemu ideološki srodni, Hitler i Musolini, i njemu mrski Broz.

I tako su tačno na mjestu gdje je Risto Radović stao dostavli su Joanikija Mićovića NATO-ovim helikopterom, da dalje širi mizoginiju i seksizam.

Ali i pored vaših želja i poriva – fašisti, kleronacionalisti i drugi sljedbenici retrogradnih politika, morate zapamtit da je žensko tijelo ženski izbor. Ni crkvu ni boga blizu jajnika tvoga.

Iako sumnjam, možda će vam ovo poći za rukom u konzervativnoj Americi, ali u Crnoj Gori, sa slavnom prošlošću komunizma, sigurno neće. Na kraju krajeva, čin bezuslovnog abortusa je dozvoljen u modernom svijetu prvi put pod vlašću Lenjina davne 1920. godine. Jugoslavija je prvi prijedlog zakona o pobačaju sastavila 1952. godine, dok su se feminizmom aktivno bavile žene Crne Gore još od raznih pokreta, poput Antifašističkog Fronta Žena (AFŽ). Taj „zli“ komunizam nam je dao ljudska prava, emancipovao građane i građanke, te na velika vrata uveo solidarnost, poštovanje i jednakost kao sržne principe sistema vrijednosti.

Komunizam je uradio mnogo toga, ali nažalost nije ono što mu crkvenjaci pripisuju. Očigledno nije satr’o njihovu ideologiju i djelovanje. Samo nije dopuštao crkvi da djeluje đe joj nije mjesto – u vlasti. I nećemo dozvoliti da se to više ikada promijeni.

Nisu Crnogorke i Crnogorci nastali u Titovom Jajcu, kako je Risto tvrdio, ali su u toj Jugoslaviji sakupili dodatnu snagu za otpor njihovoj klerikalizaciji, koju su prošli, ali koja je uveliko i dolazila i dolazi.

Zato neka zaćute svi antikomunisti, i svi oni koji se i dalje pitaju što smo tog 4. i 5. septembra bili na Belvederu i sprječavali ustoličenje ove individue. Neka dobro pročitaju Mićovićevu izjavu dežurni relativizatori, teoretičari dva nacionalizma, puristi u pokušaju, ali i oni koji su im 30 godina davali novac iz našeg budžeta.

Našom srećom (a bogami i zaslugom), vjerski fanatici nemaju više toliku moć u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Ali moram upozoriti sve one koji se aktivno ili pasivno premišljaju oko pitanja abortusa, pa i one koji nisu glasali za smjenu Vesne Bratić i zabranu fašističkih simbola i organizacija: američke feministkinje i feministi već pokazuju otpor na različite načine, a i mi se toga, vjerujte, ne bi stiđeli. Pa pokušajte. Kako kažu naše saborkinje i saborci: “f*ck around and find out”.

Želite li biti informirani o akcijama DiEM-a25? Registriraj se ovdje